Humanitarna akcija u Beču: Pravi humanitarci pomažu u miru, ćute i rade

21.05.2014

Povodom nezapamćenih poplava koje su pogodile Srbiju i Bosnu i Hercegovinu naša redakcija Dijaspora TV priključila se humanitarnoj akciji. Međutim, primetili smo neke čudne pojave u društvu.

(c)pixabay

Malo je reči kojima se može opisati trenutna situacija na prostorima bivše Jugoslavije. Namerno kažem Jugoslavija jer se ovih dana ona ponovo ujedinila u zajedničkim mukama. Da li je u ovom trenutku važno reći Srbija, Hrvatska, Federacija, Srpska. Meni ne, ali, nažalost, mnogima jeste.

Poplave nisu zaobišle ni jednu od ovih država. Na hiljade iseljenih i evakuisanih ljudi, uništenih kuća, oranica i da ne nabrajam dalje jer mi se odmah steže grlo i kreću suze na oči, a znam da moram da završim ovaj tekst jer je veoma VAŽAN! I zbog onih ljudi koji čekaju ali i zbog mnogih koji mogu da pomognu.

Uz svo poštovanje država i njihovih vlada, i napora da situaciju održe pod kontrolom, uopše mi nije jasno kako se ova tragedija desila tako brzo i bez najave. Znate li šta se sve moglo uraditi kao preventiva. Pa bar da se blago nagovestilo narodu. Ljude je na spavanju zatekla poplava.

Nije to posao vidovnjaka već stručnjaka…zato i jesu stručnjaci. Ali šta je tu je i šta se sada mora učiniti?
Mnogi se utrkuju ko je bolje spašavao, ko je bio bolje organizovan, ko je nabavio veću pomoć. Sedim , gledam i ne verujem!

Ali nisu u pitanju samo političari, nije ni njima lako. Znate oni su došli tu da vladaju, lagodno provode svoje mandate , malo nešto rade. Ovoj situaciji se nisu ni nadali i nisu ni računali na ovo katastrofalno stanje. Sada je došlo vreme da se vidi ko koliko vredi, ko koliko zna. Kako kaže stara poslovica NA MUCI SE POZNAJU JUNACI.

(c) pixabay

E sada smo došli do onog ključnog JUNACI to jest HEROJI. To mi mnogo jače zvuči.
Da ne bih nekog uvredila ili javnost pogrešno navela u drugom pravcu, kontaktirala sam psihologe.
Zašto? Zato što me ovih dana muči jedno pitanje: Kako je moguće da se u ovoj vrsti situacije , pojedinci (mnogi) ponašaju herojski zato što pomažu unesrećenim ljudima.
Ne kažem da su bolesni, pokvareni i koristoljubivi. Ali jednostavno sam morala da pitam:
„ZAŠTO IM JE SADA VAŽNO DA ONI BUDU U PRVOM PLANU.“
Evo šta sam saznala…

Da su gladni pažnje, pobede, poena bez razlike da li je to obična situacija, biznis, politika, ili humanitarna akcija. Vole da budu najbolji, najlepši i prave senzaciju kako bi sve to istakli. Dakle,  NARCIS OSOBA.
Psihijatri smatraju da je svaka stota osoba narcisoidna u tolikom stupnju da postaju problem za društvo. Potencijalno je destruktivna za sve osobe koje svakodnevno dolaze u dodir s njom i komuniciraju.

Jedna latinska poslovica kaže da ljudi vole laž i vole biti prevareni, pa je samim tim i uspeh ovakvih osoba u velikoj meri zagarantovan iako se radi o jednoj vrsti duševnog poremećaja. Dakle klasični ovisnici o pažnji i nemaju sram tražiti je na pokvarene načine. Zaključak…on je u svojim očima perfektan. PRAVI HEROJ!

Daću Vam primer („ne sebe“ jer se upravo borim protiv toga) jednog heroja iz Beča, ali ne imenom i prezimenom jer mislim da on i ne želi da se to javno zna. U daljem tekstu Mister X.
Mister X je ozbiljno shvatio situaciju i svoju ljudsku ulogu istog trena kada je video jezive prizore na televiziji. U pet dana celu svoju firmu stavio je u vanrednu situaciju i obavestio svoje klijente da u narednih 10 dana neće moći da ispuni dogovorene rokove jer ima nekih problema u firmi. Za divno čudo, razumeli su ga. Svoje radnike je obevestio da će u narednih 10 dana imate malo drugačije radne obaveze i da će, naravno, biti uredno plaćeni.
Sve svoje poslovne i privatne obaveze podredio je humanitarnim aktivnostima. Jedan njegov klijent ga je slučajno video na ulici kako u dva kamiona tovari neku robu. Prišao mu je i pitao šta to radi, a on mu je u kratkim crtama objasnio šta se dešava u njegovoj domovini. Odmah se i klijent priključio akciji i obavestio ostale partnere i poznanike. Sledećih dana otišle su tone robe i novčanih sredstava u pravcu Srbije. Duša od čoveka i heroj! Čudno, nevidljiv je! Poznajem bar 20 sličnih!

Cc) pixabay

I samo još malo u vezi Austrijanaca. Udarili po njima kako nisu odreagovali na pravi način. Ma nisu oni krivi što nisu tako „srčani“ kao mi. Hoće ljudi i da pomognu samo im treba malo više vremena, po prirodi su malo hladniji. Pored toga staloženo donose odluke. dok izračunaju, isplaniraju humanitarnu akciju i diplomatski nastupe. Znate koliko ih je briga da li će se slikati i najavljivati koliko je Austrija dala za poplavljena područja. Nije ih uopšte briga i pošalju veliku pomoć!

Evo šta mi pade na pamet! To vam je kao na svadbama, kada najavljuju ko je koliko poklona dao. To nema veze sa HUMANITARNIM RADOM.
Pravi humanitarci pomažu u miru, ćute i rade.
A mogu i da zatraže od drugih da učestvuju i to se zove apel. Širenjem pozitivne energije u toku humanitarne akcije i sa ljubavlju prema ostalom ljudskom rodu, ne deleći ga na ove i one. Nikada to nisam činila, a posebno ne u ovim situacijama. I ne pričam kome je moja pomoć i ljudska snaga pomogla.

Na kraju želim još nešto da vam kažem. Imam privilegiju da se obratim malo većem auditorijumu i iskoristiću ovu priliku.
Danas mi je rođendan!
Veoma jasno, glasno i skromno kažem „ne treba mi slava, tuđa priznanja i laskanja…ne trebaju mi ni pokloni (za rođendan) trebaju mi crpne pumpe, gumene čizme i šta još i sami znate!

Napomena: Ovo nije posebna samostalna akcija koju sam, i te kako, mogla veoma uspešno i medijski i organizaciono da sprovedem. Smatram da trebamo biti jedinstveni u ovom trenutku. Ovo je samo poziv da budemo ljudi. Naravno ko koliko može!!!
Dakle izvolite.
I ne zaboravite
HEROJE PROGLAŠAVA NAROD, A NE VI SAMI SEBE.

Vesna Dimitrijević

Beč 21. maj 2014. godine

*Dozvoljeno je preuzimanje teksta ili delova teksta, ali uz obavezno navođenje izvora i obavezno postavljanje linka ka portalu www.dijaspora.tv

Prijava za Newsletter

Prijavite se na našu Newsletter adresu i budite u toku sa značajnim temama i dešavanjima u dijaspori

Prijava