Džendering: Da li je Austrija dom za velike sinove ali bez kćeri?

12.07.2014

U Austriji se trenutno vodi velika debata o državnoj himni i njenom tekstu, a povod je izvođenje himne bez upotrebe „džendering-a“.

U Austriji se trenutno vodi velika debata o državnoj himni i njenom tekstu. Povod za burnu reakciju u medijima, među političarima ali i građanima i „građankama“ je izvođenje himne austrijskog folk-rok pevača Andreasa Gabaliera. Da li namerno ili slučajno, on je himnu otpevao u staroj verziji i na taj način „šokirao“ austrijsku javnost. Ovim činom je izazvao brojne kritike i negativnog ali i positivnog karaktera. U čemu je zapravo problem?

Nastup austrijskog folk-rok pevača Andreasa Gabaliera na formuli 1 u Spielbergu izazvao je burnu reakciju i podiglo čitavu Austriju na noge. Razlog za ovu situaciju je što je pevač otpevao prvu strofu himne „dom si velikim sinovima“ bez reči „kćeri“ koja je dodata 2012.-te godine  i to zbog ravnopravnosti među polovima. Moderna tendencija u jeziku, takozvani „džendering“.

Kako je sve počelo

U leto 2011. godine, nakon dugogodišnjih diskusija, doneta je odluka da se tekst austrijske himne promeni. Partije SPÖ, ÖVP i Grüne saglasno su se odlučile za promenu koja se sastojala u tome da rečenica gde se spominju „veliki sinovi“ proširi i sa „kćerima“. Do zvanične promene došlo je u januaru 2012. godine, a novi tekst sa kćerima je postao jedina zvanična himna države Austrije.

Iako se na početku pričalo samo o uvođenju reči „kćeri“, u daljem razvoju situacije promenjena je i treća strofa – umesto „bratskih horova“ u novoj verziji su uvedeni „horovi klicanja/slavlja“ koji se kunu u vernost otadžbini Austriji.

S obzirom na to da je odluka o promeni himne doneta u vladi, a ne na referdumu, austrijska nacija nije ostala ravnodušna. Novi tekst himne polarizovao je naciju, medije i političare. Pevač Andreas Gabalier je ustvari samo podgrejao „vruću temu“.

Ligvinstička pozadina

Ravnopravnost u jeziku („džendering“) ima svoje korene u feminističkoj lingvistici koja se razvila posle istraživanja o ženama na engleskom govornom području u drugoj polovini 19. veka. Cilj feminističke lingvistike je istraživanje različitosti korišćenja jezika kod muškaraca i žena a ovaj naučni pravac sebe smatra delom političkog i socijalnog kretanja koji kritički analizira jezik i korišćenje istog sa socijološkog i političkog aspekta.

1987. godine u Austriji je prvi put objavljena takozvana „lingvistička preporuka za ravnopravnost između žena i muškaraca“, koja je danas deo državnog zakona o ravnopravnosti („Bundesgleichbehandlungsgesetz). Od tada su se pojavile mnoge uredbe gde je izričita jezička ravnopravnost, džendering.

Ovaj potez vidljivostii žena u jednom jeziku je glavni cilj ovog lingvističkog pravca, koji jezik smatra ogledalom društva. U njihovim očima korišćenje samo muškog pola u jeziku je diskriminacija nad ženama.

Podrazumeva se da je džendering  u ligvistici naišao na zagovornike ali i neistomišljenike. Kritike se uglavnom odnose na takozvani „splitting“ u tekstovima, što znači odvojen izgovor i pisanje oba oblika to jest ženskog i muškog roda. Tako da se ženski rod odvojeno izgovara i piše na prvom mestu, a zatim sledi muški rod.

Ovo dodavanje reči dovodi do situacije da tekstovi često budu manje razumljivi ili čak gramatički neispravni. Najveći broj sprovođenja ravnopravnosti u jeziku se mogu adekvatno sprovesti samo u pisanoj formi, dok se kod izgovora mogu pojaviti komplikacije.

Primer: Liebe Österreicherinnen und Österreicher – Drage Austrijanke i Austrijanci
Primer: Liebe ÖsterreicherInnen, Liebe Österreicher/innen (Dragi Austrijanci/ke – jedna reč za oba roda)

Takođe pojedinci smatraju da se pisanjem ženskog i muškog oblika previše ističe različitost polova, što može dovesti do promene u značaju teksta. Na primer ako izgovorite reč “učenici”, (Schüler/innen, SchülerInnen) prisutni učenici muškog roda se mogu zbuniti jer se u izgovoru kazalo samo učenice. Da bi se rešio i taj problem izmišljen je pokret rukom (koji se češće ne koristi, nego što se koristi) i tada se može desiti da samo „učenice“ napišu domaći zadatak jer su se muški učenici izgubili u izgovoru. (Schüler)

Istovremeno neki od stručnjaka se slažu da se istaknutim „polom“ stvara suprutno od očekivane ravnopravnosti, jer pisanjem/izgovorom oba oblika baš upravo pravimo razlike između muškaraca i žena.

Najveći „problem“ u sprovođenju džendering-a je zapravo jezička tradicija da se muški rod koristi kao opšti i sveobuhvatan pojam za oba pola. Evo primera: reč „lekar“ (nem. Arzt) prvenstveno opisuje osobu koja se bavim zanimanjem – lekar. Da li je ta osoba muškog ili ženskog pola tek je od važnosti u nekim drugim okolnostima.

„Bio sam kod lekara da se lečim“ ili „Bio sam kod lekarke da se lečim“, svejedno je jer je ključna informacija u ovoj rečenici da je osoba otišla jednom specijalisti da se leči, a nebitno je da li ga leči lekarka ili lekar. Naravno da svako može da naglasi da li se radi o ženskom ili muškom lekaru, međutim u svakodnevnom govoru nemačkog jezika, reč lekar važi i za žensku i za mušku osobu.

Autor austrijske himne je zapravo “autorka”

U ovoj čitavoj debati se mora naglasiti da je autor originalne verzije austrijske himne zapravo „autorka“ Paula Preradović. Njen tekst „Zemlja planina, zemlja reka“ je izabran na konkursu koji je raspisala austrijska vlada 1947.godine. Paula Preradović (rođena 12. oktobra 1887. u Beču) je unuka pisca Petra Preradovića.

Činjenica da je autor himne žena, zapravo pokazuje da ljudi sa nemačkog govornog područja, koriste muški rod kao opšti pojam misleći ravnopravno i na muškarce i na žene.

Da li je neko u vreme Paulinog života i rada razmišljao o ravnopravnost polova u jeziku ili ne? Međutim, tačno je i to da u to vreme ravnopravnost između polova u svim sferama života nije bila zahtevana u toj meri kao u današnje vreme.

Teorija je jedno a praksa drugo

Da je Austrija dom velikim kćerima i sinovima, o tome ne treba raspravljati. Ali kod ove jezičke promene interesatno je nju uporediti, na primer, sa srpskim jezikom. Sigurno Vam je poznato da roditelji na srpskom jeziku svoju decu oslovljavaju sa „sine“ nebitno da li je kćer ili sin?! Što znači da reč „sin“ predstavlja drugu reč za potomstvo i čedo, nevezano za pol. I niko se ne ljuti!

Sa druge strane „bratski horovi“ (u staroj austrijskoj himni) se mogu smatrati sinonimom za crkvene horove, što znači da novi izraz „ horovi klicanja/slavlja“ nema isti značaj kao u ranijoj verziji teksta. Još jedna interesatna činjenica je da je reč „otadžbina“ (Vaterland) ostala nepromenjena iako je očigledno da potiče od reči „otac“ (ženski sinonim: matična zemlja).

Ako se već insisitralo na ravnopravnost u jeziku, nameće se pitanje zašto u novoj verziji himne Austrija nije „zemlja očeva i majki“ ili „zemlja roditelja“ umesto otadžbine. Odgovor je teško dati, ali ovaj primer zapravo pokazuje da džendering u jeziku znatno zavisi od gledišta jedne osobe.

Daleko od toga da ravnopravnost između muškaraca i žena nije poželjna, ali zapravo korišćenje iste u jeziku nije baš za tešku osudu jer postoji tradicija jezika koja se stvarala kroz vekove i koja se prenosi sa generacije na generaciju. One se jednostavno podrazumevaju i duboko su ukorenjene u jednom jeziku i ne mogu se promeniti ni zakonima ni uredbama, za tako kratko vreme. Malo je pregrubo da se korišćenje samo muškog roda u jeziku smatra diskriminacijom nad ženama. Postoje mnoge životne i poslovne situacije gde je diskriminacija stvarna ali se oko njih diže manje prašine nego oko himne.

Ali šta je bilo bilo je, promene su već sprovedene i himna ima novi tekst, a svi koji žele i dalje da diskriminišu žene ili muškarce zbog pola, oni će to i dalje učiniti bez obzira na „politički korektan tekst“ himne.

MEĐUTIM IMA TU JOŠ NEPRAVILNOSTI!

A gde su u tekstu stranci koji su zapravo novi Austrijanci ili oni koju su pomogli izgradnju Austrije (pa čak i napisali tekst za austrijsku himnu)!? Evo bićemo slobodni da predložimo novu izmenu teksta jer onda će ona biti politički ispravna i ravnopravna:

“ Austrijo, ti si dom za velike kćeri i sinove i domaćeg i stranog porekla!!!“

Sve što je navedeno u našem tekstu se trebalo uzeti u obzir pre promene istorijskog kulturnog dela, to jest himne, koja svakako pripada ravnopravno svim Austrijancima. Još jednom treba naglasiti da je ravnopravnost između polova u svim sferama života više nego poželjna, ali pitanje je da li pravi početak leži baš u jeziku tj. u austrijkoj himni.

 

*Dozvoljeno je preuzimanje teksta ili delova teksta, ali uz obavezno navođenje izvora i obavezno postavljanje linka ka portalu www.dijaspora.tv

Prijava za Newsletter

Prijavite se na našu Newsletter adresu i budite u toku sa značajnim temama i dešavanjima u dijaspori

Prijava